slamka
See also: slámka
Serbo-Croatian
Etymology
From slȁma. First attested in the 17th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /slâːmka/
- Hyphenation: slam‧ka
Noun
slȃmka f (Cyrillic spelling сла̑мка)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | slȃmka | slamke |
| genitive | slamke | slȃmkā / slȃmkī |
| dative | slamci | slamkama |
| accusative | slamku | slamke |
| vocative | slamko | slamke |
| locative | slamci | slamkama |
| instrumental | slamkom | slamkama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2021), “slamka”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 353
Further reading
- “slamka”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025